2010. godine, Wesley Sneijder imao je gotovo sve što jedan nogometaš može poželjeti. Osvojio je italijansko prvenstvo, Kup Italije i Ligu prvaka s Interom. S reprezentacijom Nizozemske stigao je do finala Svjetskog prvenstva, na kojem je postigao pet golova. Igrao je nogomet života, dirigovao igrom jedne od najjačih evropskih ekipa i bio među najvažnijim igračima svoje generacije.
A onda je došao trenutak proglašenja najboljeg nogometaša svijeta.
Pobjednik je bio Lionel Messi. Drugi je završio Andres Iniesta, treći Xavi Hernandez, dok je Sneijder ostao na četvrtom mjestu.
Za mnoge navijače Intera i nizozemskog nogometa to je bila odluka koju je bilo teško prihvatiti. Kako je moguće da igrač koji je osvojio gotovo sve što se moglo osvojiti u jednoj godini nije dobio ni mjesto na pobjedničkom postolju?
Posebno je zanimljivo to što je Sneijder, prema tadašnjim rezultatima glasanja, bio prvi među novinarima koji su glasali za nagradu. Da je ostao na snazi raniji sistem izbora Zlatne lopte, u kojem su odlučivali samo novinari, Nizozemac bi osvojio priznanje.
Je li Sneijder zaista nepravedno ostao bez Zlatne lopte ili je Messi imao argumente koje je teže zanemariti nego što se danas čini?
Odgovor se krije u jednoj historijskoj sezoni, promjeni sistema glasanja i raspravi koja traje i više od 15 godina kasnije.
Sezona u kojoj je Sneijder osvojio gotovo sve
Da bismo razumjeli zašto je dodjela Zlatne lopte 2010. izazvala toliko rasprava, moramo se vratiti na početak godine.
Sneijder je u Inter stigao u augustu 2009. iz Real Madrida. Njegov dolazak nije bio samo još jedan transfer velikog kluba. U Milanu je pronašao sredinu u kojoj će njegov način igre doći do punog izražaja.
Pod vodstvom Joséa Mourinha postao je ključni kreativac ekipe. Igrao je iza napadača, povezivao odbranu i napad, pronalazio prostor između protivničkih linija i preciznim dodavanjima otvarao prilike saigračima.
Inter nije imao samo napadača koji postiže golove. Imao je igrača koji je znao kako organizovati cijelu utakmicu.
Sezona 2009/10. završila je historijskim uspjehom. Inter je osvojio Serie A, Coppa Italia i Ligu prvaka. Postao je prvi italijanski klub koji je u istoj sezoni osvojio sva tri trofeja.
Sneijder je imao važnu ulogu u svakom od tih uspjeha. U Ligi prvaka postizao je ključne golove protiv CSKA Moskve i Barcelone, a u finalu protiv Bayerna asistirao je Diegu Militu za drugi pogodak Intera u pobjedi 2:0.
Posebno je impresivno bilo ono što je Inter uradio protiv Barcelone u polufinalu Lige prvaka.
Barcelona je tada bila evropski prvak i ekipa koju su mnogi smatrali najboljom na svijetu. Predvođena Messijem, Xavijem i Iniestom, igrala je nogomet kojem se divio veliki dio Evrope.
Ipak, Inter je u prvoj utakmici pobijedio 3:1, a zatim u revanšu u Barceloni, uprkos porazu 1:0 i igri s desetoricom nakon isključenja Thiaga Motte, sačuvao ukupnu prednost i prošao u finale.
Sneijder je bio jedan od glavnih razloga zbog kojih je Inter mogao parirati Barceloninoj sredini terena.
U finalu je protiv Bayerna pokazao koliko je važan za Mourinhov sistem. Nije bio samo igrač koji završava akcije, nego nogometaš koji je svojim kretanjem i pregledom igre omogućavao da cijela ekipa funkcioniše.
Inter je osvojio Evropu, a Sneijder je izgledao kao igrač koji bi na kraju godine morao biti među glavnim kandidatima za najveće individualno priznanje.
Ali ostao je još jedan izazov.
Svjetsko prvenstvo.
Južna Afrika: pet golova i finale koje je nedostajalo
Ako je Interova sezona bila impresivna, Sneijder je na Svjetskom prvenstvu 2010. nastavio igrati na vrhunskom nivou.
Nizozemska je u Južnu Afriku stigla s velikim ambicijama. Ekipa je imala kvalitetne pojedince, a Sneijder je postao jedan od ključnih igrača u pohodu prema finalu.
Na turniru je postigao pet golova, uključujući dva protiv Brazila u četvrtfinalu. Nizozemci su nakon preokreta pobijedili Brazil 2:1 i izborili plasman među četiri najbolje reprezentacije svijeta.
U polufinalu su savladali Urugvaj 3:2, a Sneijder je ponovo bio strijelac.
Njegovih pet pogodaka bilo je dovoljno da prvenstvo završi među najboljim strijelcima turnira. Zlatnu kopačku podijelio je s Thomasom Müllerom, Davidom Villom i Diegom Forlánom, koji su također postigli po pet golova.
Nizozemska je tako stigla do finala Svjetskog prvenstva, gdje ju je čekala Španija.
Bila je to utakmica koja je mogla zaokružiti jednu od najvećih sezona u historiji modernog nogometa.
Nizozemci su se borili do samog kraja, ali je Andrés Iniesta u produžecima postigao pogodak za pobjedu Španije od 1:0.
Sneijder je ostao bez titule svjetskog prvaka.
Ipak, njegov nastup na prvenstvu dodatno je ojačao argumente da bi upravo on trebao biti ozbiljan kandidat za Zlatnu loptu.
Osvojio je tri najveća klupska trofeja u Italiji, igrao finale Lige prvaka i finale Svjetskog prvenstva te postigao pet golova na najvećoj nogometnoj smotri.
Na papiru, njegova godina izgledala je gotovo savršeno.
Zašto onda nije pobijedio?
Presudna promjena: Zlatna lopta više nije bila ista nagrada
Ovdje dolazimo do najvažnijeg dijela cijele enigme.
Godina 2010. bila je prva u kojoj su se tradicionalna Zlatna lopta magazina France Football i FIFA-ina nagrada za najboljeg nogometaša svijeta spojile u jedinstveno priznanje, FIFA Ballon d’Or.
Prije toga, Zlatnu loptu dodjeljivali su novinari. FIFA-inu nagradu birali su selektori i kapiteni reprezentacija.
Nakon spajanja, glasovi novinara, selektora i kapitena reprezentacija zajedno su odlučivali o pobjedniku.
To nije bila samo administrativna promjena. Promijenila je način na koji se vrednovala sezona pojedinog nogometaša.
Sneijder je imao izuzetno snažan argument među novinarima, koji su tradicionalno mnogo pažnje posvećivali nastupima tokom cijele godine, trofejima i individualnom doprinosu na najvećim takmičenjima.
Ali kada su se uračunali glasovi svih triju grupa, rezultat se promijenio.
I tu se dogodilo ono što je ovu dodjelu učinilo jednom od najkontroverznijih u historiji nagrade.
Brojke koje su iznenadile nogometni svijet
Kada su rezultati objavljeni u januaru 2011. godine, konačni poredak izgledao je ovako:
| Mjesto | Nogometaš | Udio ukupnih glasova |
|---|---|---|
| 1. | Lionel Messi | 22,65% |
| 2. | Andrés Iniesta | 17,36% |
| 3. | Xavi Hernández | 16,48% |
| 4. | Wesley Sneijder | 14,48% |
| 5. | Diego Forlán | 7,61% |
Sneijder nije izgubio za nekoliko desetinki procenta. Za Messijem je zaostao više od osam procentnih poena.
Međutim, ono što je posebno iznenadilo javnost jeste činjenica da se Sneijder nije našao ni među trojicom finalista, uprkos osvajanju trostruke krune s Interom i plasmanu u finale Svjetskog prvenstva.
Njegov četvrti plasman bio je posebno bolan za navijače Intera jer su imali osjećaj da je upravo njihov igrač utjelovio sve ono što se očekivalo od najboljeg nogometaša godine.
Ali detaljna analiza glasanja otkrila je još zanimljiviju stvar.
Novinari su Sneijdera stavili na prvo mjesto. Ukupni pobjednik ipak je bio Messi.
Kako je Sneijder pobijedio među novinarima, a izgubio ukupno?
Kada se pogledaju glasovi novinara, razlika između Sneijdera i njegovih konkurenata postaje još zanimljivija.
| Nogometaš | Udio glasova novinara |
|---|---|
| Wesley Sneijder | 7,70% |
| Andrés Iniesta | 7,53% |
| Xavi Hernández | 5,96% |
| Lionel Messi | 4,38% |
Sneijder je bio prvi među novinarima, ali je završio četvrti u ukupnom poretku.
Razlog je bio u tome što su selektori i kapiteni reprezentacija mnogo snažnije podržali Messija.
Argentinac je među selektorima dobio 9,72% ukupnog udjela glasova te 8,55% među kapitenima. Sneijder je u tim kategorijama dobio znatno manje: 3,00% među selektorima i 3,79% među kapitenima.
Tako je nastao rezultat koji je mnogima djelovao paradoksalno: nogometaš koji je imao najbolju podršku novinara nije osvojio nagradu.
Da je ostao stari sistem, u kojem su glasali samo novinari, Sneijder bi osvojio Zlatnu loptu 2010. godine. To su nakon objave rezultata potvrdile i tadašnje analize medija.
Ipak, važno je naglasiti da Messi nije osvojio nagradu zbog nekakve greške u računanju. Pobijedio je prema pravilima sistema koji je te godine bio na snazi.
Pitanje je, dakle, bilo jesu li ta pravila i način glasanja najbolje odražavali ono što se dogodilo na nogometnim terenima tokom 2010. godine.
Zašto je Messi ipak imao argumente?
Kada se govori o Sneijderovoj neosvojenoj Zlatnoj lopti, često se zaboravlja da je i Messi imao izvanrednu godinu.
Argentinac je u sezoni 2009/10. s Barcelonom osvojio špansko prvenstvo, a individualno je bio izuzetno produktivan. U svim takmičenjima za Barcelonu postigao je 47 golova, čime je izjednačio tadašnji klupski rekord Ronalda Nazária za broj pogodaka u jednoj sezoni.
U sezoni 2010/11. nastavio je dominirati evropskim nogometom, ali nagrada koju je osvojio u januaru 2011. odnosila se na kalendarsku 2010. godinu.
Messi je već tada bio igrač koji je mogao odlučiti utakmicu jednim potezom, a njegovi individualni nastupi bili su toliko impresivni da su mnogi glasači njegovu kvalitetu stavili ispred osvojenih trofeja.
Tu se zapravo krije suština rasprave.
Sneijderovi argumenti bili su timski uspjesi, odlučujući doprinos Interu i odlična igra na Svjetskom prvenstvu. Messijevi argumenti bili su individualna dominacija, golovi i kvalitet koji je pokazivao tokom cijele godine.
Nije postojao matematički način da se ta dva pristupa objektivno uporede. Nagrada je zavisila od procjene glasača.
Zato je moguće razumjeti zašto su mnogi smatrali da je Sneijder zaslužio priznanje, a istovremeno priznati da je Messi imao ozbiljne argumente za pobjedu.
Je li finale Svjetskog prvenstva bilo presudno?
Još jedan zanimljiv detalj jeste činjenica da Sneijder nije osvojio Svjetsko prvenstvo.
Nizozemska je bila na korak od najvećeg uspjeha u historiji svoje reprezentacije, ali je izgubila od Španije u produžecima.
Upravo je Iniesta, koji je postigao pobjednički gol u finalu, završio drugi u izboru za Zlatnu loptu.
To je dodatno zakomplikovalo raspravu. Ako su nastupi na Svjetskom prvenstvu bili važni, kako je moguće da Sneijder, koji je postigao pet golova i stigao do finala, nije završio ispred Messija?
Ali ni tu odgovor nije jednostavan.
Messi je imao izuzetno dobro klupsko razdoblje, dok je Španija kao reprezentacija osvojila Svjetsko prvenstvo, a Iniesta postao junak finala. Svaki od trojice kandidata imao je drugačiji argument.
Sneijder je imao trofeje i kontinuitet. Iniesta je imao historijski gol i naslov svjetskog prvaka. Messi je imao individualnu statistiku i status jednog od najdominantnijih igrača na planeti.
Na kraju su glasovi presudili u korist Argentinca.
Gdje je Sneijder danas?
Wesley Sneijder završio je profesionalnu igračku karijeru 2019. godine, nakon posljednje epizode u katarskom Al-Gharafi.
Ostao je upamćen kao jedan od najboljih ofanzivnih veznih igrača svoje generacije, a Inter ga je uvrstio u svoju Kuću slavnih. Klub ga posebno pamti po doprinosu historijskoj sezoni 2009/10.
Nakon završetka karijere povremeno se pojavljuje kao nogometni komentator i gost u medijima, a njegovo ime redovno se vraća u raspravama o Zlatnoj lopti 2010.
Ipak, Sneijder nije ostao bez priznanja. Njegova sezona s Interom i nastup na Svjetskom prvenstvu i danas se navode kao primjeri vrhunskog individualnog doprinosa kolektivnom uspjehu.
Možda nikada nije dobio najprestižniju individualnu nagradu, ali je osvojio ono što mnogi nogometaši sanjaju cijelu karijeru.
Enigma koja traje i danas
Wesley Sneijder 2010. godine nije osvojio Zlatnu loptu. Završio je četvrti, iza Messija, Inieste i Xavija.
Ali njegova priča nije samo priča o izgubljenoj nagradi.
To je priča o godini u kojoj je jedan igrač osvojio trostruku krunu, stigao do finala Svjetskog prvenstva i bio prvi izbor novinara, a ipak ostao bez priznanja koje su mnogi smatrali logičnim završetkom njegove sezone.
Da je sistem glasanja ostao isti kao ranije, Sneijder bi gotovo sigurno bio dobitnik Zlatne lopte 2010. godine. U stvarnom sistemu, u kojem su glasali i selektori i kapiteni reprezentacija, pobjedu je odnio Messi.
I zato ova priča nema jednostavan odgovor.
Nije riječ o tome da Sneijder nije bio dovoljno dobar. Nije riječ ni o tome da Messi nije zaslužio nagradu.
Riječ je o tome da su se u jednoj godini sudarila dva različita načina gledanja na nogometnu veličinu: osvajanje trofeja i individualna dominacija.
A pitanje koje i danas ostaje glasi: da li bi Zlatna lopta 2010. imala drugačijeg pobjednika da se nije promijenio sistem glasanja?
Historija kaže da bi Sneijder imao najveće šanse.
Ali službeni pobjednik ostao je Lionel Messi.
I upravo je to ono što ovu priču čini jednom od najzanimljivijih nogometnih enigmi modernog doba.
